Svjetsko prvenstvo na društvenim mrežama

Čak ni oni koji nisu pratili Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu nisu mogli izbjeći hype prisutan na društvenim mrežama. To se prije svega odnosi na Twitter, koji se stvarno pripremio: za svaku utakmicu postojala je svojevrsna kontrolna ploča na kojoj se osim rezultata moglo pratiti i top tweetove, kao i povezati s profilima igrača i reprezentacija. Naravno, fanovi su se također lakše mogli povezati praćenjem odgovarajućih hashtagova na Twitteru, Facebooku i Instagramu (a sjajnog se sadržaja može naći i na Youtubeu).

Koliko je ludilo bilo čak i u nogometu ne toliko sklonom SAD-u svjedoči podatak o gledanosti utakmice s Portugalom, koju je pratilo preko 24 milijuna ljudi. Neki od njih pratili su natjecanje na poslu, što se neminovno odražavalo na produktivnost, činjenicu na koju se osvrnuo i Google (koji je s Google Doodle marljivo pratio cijeli SP). Možda je netko od njih kasnije iskoristio i ispričnicu Jurgena Klinsmanna?

SP se pokazao odličnim za podizanje svijesti o brandovima putem društvenih mreža. Recimo, Goldman Sachs i Svjetski ekonomski forum (Davos) nastojali su predvidjeti pobjedničke momčadi na temelju raznih pokazatelja, od ranijih postignuća repki do ekonomskih obilježja svake zemlje. Hrvatski Telekom omogućio je korištenje Twittera bez naplate internetskog prometa. Coca-Cola, koja je imala i svoju SP himnu, pored redovite komunikacije s fanovima putem društvenih mreža složila je i posebnu web stranicu na kojoj su ljudi iz cijelog svijeta mogli glasati na najbolji gol, čitati članke vezane za natjecanje te uploadati svoje fotke, s kojima su potom postajali dio velike “zastave sreće”. Na taj se način fanove/potrošače emotivno veže uz brand i daje osjećaj kako su dio nečeg puno većeg. “Happiness Flag” se promovirao i drugim kanalima, poput Youtubea.

Pored unaprijed pripremljenih strategija, brandovi su dobro reagirali i na neke izvanredne situacije, poput spornih sudačkih odluka ili Suarezovog ugriza Chiellinija. Kod nas je primjer za to Klinika Svjetlost, dok je onih inozemnih previše za nabrojati. Jedno je sigurno – dobro smo se nasmijali. 🙂

Suarez je definitivno postao meme koji je obilježio SP. No, bilo je i nekih manje smiješnih situacija: nizozemska glumica i voditeljica Nicolette van Dam uspjela je jednim tweetom razbjesniti Kolumbijce (i tako ostati bez statusa UNICEF ambasadorice), a avio kompanija KLM Meksikance. Svoje su problematične tweetove ubrzo pobrisali, no budimo realni, kad je ikog brisanje “spasilo”?

nicolette-klm-sp

 

Osobno, moram se pohvalit kako sam upravo zahvaljujući ogledu naše repke s Brazilom i nesretnom sucu Nishimuri imao možda i svoj najuspješniji tweet godine, s više stotina retweetova, favoritesa i gotovo 50 tisuća impresija. Uspjeh mogu zahvaliti pravodobnom korištenju hashtaga #RoboACroacia, no o tome više u dogledno vrijeme u posebnom tekstu o hashtagovima.

Striptizom do novih kupaca?

Suprotno onom što obično gledamo u filmovima i serijama, odnosno nekim ustaljenim stereotipima, samo 2% muških darova ženama čini donje rublje. Marisa je to poželjela promijeniti i potaknuti muškarce da kupuju rublje partnericama, naravno privlačeći ih ujedno svom brandu.

Rezultat: 8000 novih muških kupaca.

Kako?

Agencija AlmapBBDO kreirala je interaktivne oglase za Playboy i VIP magazine (Android i iPad verzije) koji su uključivali atraktivne modele s Marisinim rubljem. Muškarci mogu listati kroz priložene modele i kupovati rublje za partnerice, koje bi potom nestalo s modela – ostavljajući ih nage. Oglasi su bili povezani s Marisinim e-commerceom, koji je zabilježio 8000 novih kupaca. Tako su na kraju svi zadovoljni: Marisa je dobila nove kupce, žene poklon, a muškarci – “striptiz”.

Video: Marisa Strip Commerce – Cannes 2014

Disability is not inability

Tehnologija krasno napreduje, ono što je nekoć bilo nezamislivo polako se ostvaruje. Nećete baš o tome često čitati kod nas, kad nešto i izađe utopi se u moru trivijalnosti.

FDA Approves First Robotic Exoskeleton for Paralyzed Users
How a Paralyzed Man Moved His Fingers With His Mind

Šteta što se i Paraolimpijske Igre ne prate jednako kao standardne Olimpijske,  ljudi bi imali priliku vidjeti dosadašnje dosege tehnologije na djelu.

Sportaši se općenito u radu itekako oslanjaju na znanost i tehnologiju, no to je posebno vidljivo kod paraolimpijaca, kojima su oni neophodni i u samom natjecanju, za razliku od olimpijaca koji ih koriste uglavom u treningu. U razvoju opreme koju paraolimpijci koriste ulaže se velik novac, što se vremenom, osim za njih, pokazuje korisno i za ljude nesportaše s nekim invaliditetom, jer sve naprednija, bolja oprema dolazi i u mainstream. Rastuća popularnost natjecanja rezultira i u pojačanom interesu sponzora i medija, što onda u cijelu priču dovodi još novca i samim time brži razvoj potrebnih tehnologija.

Istina, na Paraolimpijskim Igrama ne sudjeluje jednak broj zemalja kao na Olimpijskim – dosta si zemalja iz nekog razloga ne može priuštiti ulaganja u paraolimpijce, ali i to se mijenja polako i participacija je sve veća, kao i interes medija. Držimo fige da se taj trend nastavi, jer osim pokazivanja tehnologije, bilo bi fer izjednačiti trud i postignuća svih sportaša.

 

Talk Radio

Na Cinemaxu sinoć slučajno naletio na podcijenjeni film Olivera Stone iz 1988., Talk Radio, temeljen na istinitoj priči o jednom američkom radijskom voditelju. Glavni lik ima jedan dugi monolog u filmu, koji bi se lako mogao prenesti u današnje vrijeme, na ljude, medije, društvene mreže…

Continue reading Talk Radio