Kultura mora biti dostupna svima

Iako je u Velikoj Britaniji kulturna i kreativna industrija prepoznata kao bitan čimbenik nacionalnog gospodarstva, ni tamo nije sve bajno.

Ovogodišnja dodjela američke filmske nagrade Oscar pretrpjela je teške kritike zbog manjka raznolikosti među nominatima, odnosno debele (pre)zastupljenosti bijelaca i to baš u društveno napetim vremenima čestih rasnih prosvjeda i nemira. Neki govore o povratku u devedesete (zvuči poznato?), a da situacija nije baš najbolja ni u Velikoj Britaniji, pokazuje nedavno objavljena studija.

Prema njoj, raznolikost radne snage u Velikoj Britaniji se progresivno smanjuje proteklih pet godina, a pristup mogućnostima za kreativno samoizražavanje vrlo je ograničen za mnoge žene, etničke manjine i invalide. Kultura bi trebala biti relevantna i reprezentativna na način da joj može pristupiti svatko, no praksa pokazuje neke druge brojke. Primjerice, premda tamnoputi, Azijati i druge etničke manjine čine oko 14% ukupne populacije, te oko 40% u Londonu, u kreativnoj su industriji zastupljeni s kudikamo manje od 10%.

Spomenuta studija naglašava kako nije poanta prisiljavati ikoga da sudjeluje u kulturnim događanjima ili se bavi nekim kreativnim poslom, već da se svima treba pružiti mogućnost da tim aktivnostima obogati život. Ukoliko umjetnost nastavi biti orijentirana prema bijeloj srednjoj klasi, riskira svojevrsnu sklerozu kulturnog izražavanja u drugim zajednicama i zakidanje nekih budućih generacija građana, što onda povlači za sobom pravi domino-efekt.

Ne treba čuditi ovako ozbiljan stav Britanaca spram ovih grana industrije, jer su oni njihovu važnost shvatili pred više desetljeća i shodno tome krenuli u strateška ulaganja. Već sam pisao, danas im kreativna industrija doprinosi GDP-u s 8%, što je najviše u EU. Normalno, žele takav postotak zadržati, pa i pojačati ga.

Kultura i kreativa kao pokretači gospodarstva

Guardian je nedavno pisao o španjolskom teatru koji se, u cilju samoodržanja, okrenuo ni manje ni više nego – pornografiji. Ne, nije karakter predstava postao pornografski, već su odlučili iskoristi činjenicu da se taj dio izdavaštva manje oporezuje.

Stvar je u tome da je država s jedne strane srezala subvencije kulturi, a podigla poreze na ulaznice za kazališta i kina i to s 8 na čak 21%. Isprva su kulturnjaci odlučili progutati to povećanje, računajući da se nema toliko smisla žaliti na cijene ulaznica, kad ljudi nemaju ni za osnovne stvari (na stranu sada rasprava o kulturi kao čovjekovoj potrebi).

Tada su shvatili da tračerski i pornografski časopisi i dalje uživaju manju stopu poreza – 4%! Stoga su počeli distribuirati stare pornografske časopise, s kojima je u paketu išla i ulaznica. Madridsko kazalište nije prvo koje se sjetilo ovako doskočiti visokoj stopi poreza, njihove katalonske kolege lani su napravili isto s – mrkvama!

O problemima koje kulturnjaci imaju zbog visokog poreza mogli bi štogod reći i naši. Sjećate li se javnog pritiska koji su pokrenuli domaći koncertni i festivalski promoteri, nakon što su godinama radili s porezom od 23, pa 25%?

Ne treba uopće govoriti da niz europskih zemalja ima kudikamo niži PDV za kulturu od Španjolske i Hrvatske. Dapače, kulturna i kreativna industrija prepoznata je kao bitan čimbenik nacionalnog gospodarstva. U Velikoj Britaniji, gdje su to shvatili pred više desetljeća i shodno tome strateški krenuli s ulaganjima u nju, upravo kreativna industrija doprinosi GDP-u s 8%, što je najviše u EU.

Samo jedan aktualni primjer ulaganja: prije nekoliko dana je potvrđeno kako će britanska Vlada uložiti 141 milijun funti u pretvaranje lokacije održavanja Olimpijskih Igara 2012 u novi londonski kulturni kvart – Olympicopolis. Planira se kazalište, muzejski i izložbeni prostor, kao i dva sveučilišna kampusa posvećena umjetnosti, dizajnu i inženjerstvu. Računa se na otvaranje do tri tisuće novih radnih mjesta, 1,5 milijuna novih posjetitelja te doprinos londonskoj ekonomiji od gotovo 100 milijuna funti godišnje.

Glazba, film, moda, dizajn, kompjuterske igre, oglašavanje, digitalni mediji, izdavaštvo i ostalo što spada pod kreativnu industriju imaju veći potencijal rasta i razvoja od recimo brodogradnje ili teške industrije. Već sada u EU više od 7 milijuna ljudi radi u kulturnoj i kreativnoj industriji, što je dva puta više nego u autoindustriji i pet puta više nego u telekomunikacijama.

Vrijeme je da se počne ozbiljno govoriti i o domaćoj kreativnoj i kulturnoj industriji te kako ona može pomoći gospodarstvu.