When the music’s over

U prosincu prošle godine ravnateljica Hrvatskog muzeja turizma u Opatiji Nataša Babić iznijela mi je ideju o izložbi posvećenoj ne tako davnom periodu prilično živog opatijskog noćnog života 1990-ih i 2000-ih godina, s naglaskom na rock klub Hobbiton s jedne i party scenu s druge strane. Ideja je bila ispričati priču pojačanu vizualnim materijalom poput fotografija, flyera, postera i odjeće, kako bi se taj (barem za sad) posljednji period Opatije kao epicentra glazbene i plesne scene približio onima koji ga nisu proživjeli, ali svakako i pobuditi uspomene onima koji jesu. Osim toga, htjelo se postaviti pitanje – što danas, što slušaju mladi, gdje izlaze i koliko su zadovoljni onime što Opatija nudi. Sve to u Noći muzeja, koja je za temu ove godine imala glazbu i glazbene velikane.

Niže dolje je integralna verzija teksta, koji je za potrebe postava na izložbi skraćen zbog dužine (maknut je Info dio kao i dio uvoda). Zamišljen je kao sažeti uvid u vrijeme koje je mnogima ostalo u pamćenju kao “zlatno” što se partijanja tiče i ostavlja dosta prostora za detaljnu nadopunu. Moram napomenut da popis DJ-a unutar teksta nije definitivan i u najboljoj se namjeri dosta širio, no i dalje sigurno ima slučajno izostavljenih imena – nađe li se netko takav, slobodno nek se javi. Bilo bi idealno na jednom mjestu skupiti sve protagoniste, njihove setove, priče, anegdote… Možda se jednom nađe netko voljan i za taj podvig.

Izložba je postavljena u Umjetničkom paviljonu “Juraj Šporer” i može se razgledati do 9. veljače.

Continue reading When the music’s over

Euroscola u Rijeci

Prisustvovao sam netom održanoj Euroscoli u Rijeci. To je redovni godišnji program Europskog parlamenta kroz koji učenici viših razreda srednjih škola iz država članica Europske unije na praktičan način uče o europskim pitanjiima. Kroz natjecanja se u svakoj zemlji dolazi do najboljih škola, koje potom odlaze u Strasbourg i tamo učenici na jedan dan postaju zastupnici u Europskom parlamentu, sudjelujući u simulaciji debata i glasaju o odlukama koje se tiču aktualnih pitanja, pritom komunicirajući na nekom od radnih jezika – engleskom, njemačkom ili francuskom. Na ovaj se način upoznaju i razmjenjuju iskustva kako srednjoškolci, tako i njihovi profesori, upoznaju rad parlamenta, te na koncu rade lijep izlet van matične zemlje. Trošak svega snosi Europski parlament. Već je više desetaka hrvatskih škola iskoristilo ovu priliku.

Što se tiče ovog natjecanja, radi se strukturirana rasprava, svaku školu predstavlja grupa učenika koja neke teme odabire sama, neke dobija od žirija, a potom brani svoj stav pred žirijem, koji uz to postavlja i neka pitanja. Sve se vrti oko aktualnih situacija, poput referenduma u Velikoj Britaniji, migranata, pa i svih pitanja na kojima rade hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu.

Euroscola u Rijeci ugostila je 16 srednjih škola s područja Primorsko-goranske i Istarske županije (dvije škole su odustale u zadnji čas iz nekog razloga), a rezultati su bili tako dobri da je Europski parlament, Ured za informiranje u Republici Hrvatskoj putovanjem u Strasbourg nagradio ne jednu, već pet škola.

Malo me iznenadilo da učenici nisu baš upoznati s imenima naših zastupnika u Europskom parlamentu, no možda je to i do naših medija koji ne prate previše te iste zastupnike? Poželjeli su jasniju i pristupačniju komunikaciju s mlađom generacijom, pogotovo putem društvenih mreža. Tu su mi malo dali za misliti: starije generacije su možda očekivale tko zna kakvo čudo nakon što uđemo u EU, odgovornošću političara mi mnoge šanse nismo na vrijeme iskoristili ili smo ih potpuno propustili, a pozitivni učinci nisu dovoljno naglašeni. No, mlade ne bi trebali olako izgubiti. Možda im neke vrijedne stvari, koje nam je donio ulazak u EU, ipak nisu predočene na odgovarajući način. Možda ipak s mladima treba više raditi i učiti ih kako funkcioniraju i domaće i europske institucije, te na koji način mogu ostvarivati svoja prava i mogućnosti, pored toga što bi ih valjalo i ekonomski i informatički opismeniti (često se govori o informatici, ali i ekonomska pismenost je jako, jako bitna, a malo se o njoj govori).

Užasno me smeta kada se u nekoj raspravi ide olako kritizirati mlade kao ovakve ili onakve: pa tko bi im trebao prenijeti neke vrijednosti i znanja, podučiti ih, uputiti… ako ne stariji, iskusniji? Kažu da na mladima svijet ostaje, onda valjda moramo pazit i kakvog im ga ostavimo i za kakav svijet ih pripremamo. Postoji li bolji način za to od upoznavanja sa svim mogućnostima koje im se nude i dobrom, starom promišljanju.

Facebook predstavlja svoju tržnicu – Marketplace

Puno ljudi već sada kupuje i prodaje na Facebooku, bilo putem vlastitih profila i stranica, bilo putem grupa gdje se okuplja velik broj ljudi oko određene teme. Čak postoje i grupe koje funkcioniraju upravo za kupoprodaju. S te strane se čini logičnim da je Facebook odlučio uvesti Marketplace, preko kojeg će svi na Facebooku moći trgovati s ljudima u svojoj blizini.

Baš poput prave (digitalne) tržnice, putem Marketplacea ćete moći vidjeti što ljudi oko vas prodaju ili traže, a potom i promijeniti lokaciju, kategoriju ili cijenu, kako bi našli nešto baš određeno. Za postavljanje oglasa na Marketplaceu morat ćete samo postaviti fotku, cijenu i ostale detalje, uključujući lokaciju.

Uskoro će biti dostupan putem Facebook aplikacije za iPhone i Android u Velikoj Britaniji, SAD-u, Australiji i Novom Zelandu. OStale zemlje uskoro dolaze na red, kao i verzija za desktop.

Ono što će se sad mnogi zapitati: hoće li ovo ugroziti već prepoznatljive oglasnike poput Njuškala ili one na portalima, više ili manje zasebne, obzirom na velik broj ljudi koji ionako puno vremena provode na Facebooku, a sada im nudi i ovu pogodnost? Ljudi su bića navike, pa se za najveće ne treba bojati – barem ne trenutno – ali za početak, vjerojatno će brojne Facebook grupe za prodaju zabilježiti manje članova…

Vrijedna oprema na riječkom kampusu

Riječko Gradsko vijeće odlučilo je održati svoju sjednicu na Sveučilišnom kampusu kako bi se potvrdila važnost suradnje Grada i Sveučilišta u Rijeci. Odlična prilika za otići i čuti koju riječ o projektu “Razvoj istraživačke infrastrukture na Kampusu Sveučilišta u Rijeci” i njegovo značenje ne samo za Sveučilište i njegov daljnji razvoj, već i općenito domaću znanost i transfer znanja u industriju. Kroz prve dvije točke dnevnog reda moglo se čuti o tijeku dosadašnje suradnje i postignutim rezultatima, kao i planovima za budućnost.

Rektor Sveučilišta u Rijeci Pero Lučin govorio je o preobrazbi riječkog sveučilišta u tzv. sveučilište treće generacije i stvaranja centra znanja i zapošljavanja, koji djeluje na dobrobit cijele zajednice, a sve na tragu službene europske politike pametne specijalizacije, koja ide za okrupnjivanjem znanja, poduzetnika i lokalne samouprave. Temelj te specijalizacije je regionalna strategija razvoja a mogućnosti koje konkretno naša regija nudi su brodogradnja, biomedicina i zdravstvo, obrazovanje, promet i turizam. U drugim se područjima mogućnosti stvaraju dovođenjem istraživača, reformiranjem doktorskih studija i partnerstvima s drugim istraživačkim institucijama. Tu upravo leži najveća vrijednost projekta nabavke opreme vrijedne 180 milijuna kuna.

Naravno, važna je i što tjesnija suradnja Grada i Sveučilišta na nizu projekata, od Studentskog kulturnog centra i Creative Startupa, do Riječkih sveučilišnih igara i kandidature za Europsku prijestolnicu kulture. Tako se zajednički promišlja budućnost Rijeke, te njeno pozicioniranje u europskim, pa i globalnim okvirima. Jedan od idućih koraka je proširenje područja kampusa, kao i nalaženja prostora za novi startup, jer Rijeka će dobiti novi tehnološki park kakav i zaslužuje.

Bilo je lijepo vidjeti zanimanje vijećnika za cijeli projekt i njegove detalje, no pravi šećer našao se u jednoj većoj pauzi između točaka dnevnog reda, kada se otišlo u obilazak novih laboratorija i opreme koja je nabavljena kroz projekt. U pitanju je 99% posto naručene opreme, čeka se još superračunalo, nabavljeno kroz natjecateljski dijalog u trajanju od devet mjeseci. Prema riječima prorektorice Nevenke Ožanić, to je prvi postupak takve vrste u Hrvatskoj, a 18. listopada opremanje mora biti završeno, nakon čega slijedi pet godina nadzora Europske Unije, iz koje je došlo 85% potrebnih sredstava za projekt.

Malo je reći da sam ostao fasciniran viđenim! Ono što veseli je da već postoji interes ne samo od strane domaćih i inozemnih znanstvenih istraživača, već i privatnog sektora, što znači da se ideja transfera znanja prema industriji već ostvaruje.

Evo samo vrlo mali dio viđenog: gornja fotka predstavlja novu opremu Centra za mikro i nano znanosti i tehnologije Sveučilišta u Rijeci, mikroskop vrijedan 850 000 eura. U široj regiji nema ništa ovako jako, prvi sličan je tek u Parizu. Ovo dolje pak je 3D printer vrijedan 300 000 eura. Zanimljivo i da sam bio jedini novinar koji je s vijećnicima otišao u obilazak: kažu da su drugi već u ranijoj prilici, kada je na Kampusu bio i premijer. Bio sam tada i ja, bio sam sada, i iskreno, mogao bih svaki dan obilazit i slušat što i kako se sve može raditi s novom opremom…

3D printer vrijedan 300 000 eura
3D printer vrijedan 300 000 eura

Pravila rada su se promijenila

Keynes je još 1931. u svom eseju “Ekonomske mogućnosti naših unuka” predvidio da će u roku od nekoliko generacija “čovjek biti suočen sa stvarnim i stalnim problemom, kako biti slobodan od pritiska ekonomske brige, kako iskoristiti svoje slobodno vrijeme, koja će znanost i kamata raditi za njega kako bi živio mudro, ugodno i dobro”.

I eto nas 85 godina kasnije: tehnološki napredak o kojem je pisao se ostvario i nastavlja dalje, no post-radna utopija se nije dogodila. Kako se onda danas kretati svijetom u kojem svaki trenutak može biti okupiran radom i konstantnom težnjom monetizacije i optimizacije? Možda bi za početak trebali biti svjesni novih pravila rada.

Continue reading Pravila rada su se promijenila

Predstavljen najvredniji projekt riječkog Sveučilišta

Danas je u prostorijama zgrade sveučilišnih Odjela na Kampusu službeno predstavljen projekt “Razvoj istraživačke infrastrukture na Kampusu Sveučilišta u Rijeci” vrijedan preko 180 milijuna kuna, čemu je prisustvovalo i visoko državno izaslanstvo.

Projekt “Razvoj istraživačke infrastrukture na Kampusu Sveučilišta u Rijeci” obuhvaća opremanje četiriju centara s pripadajućim laboratorijama – Centra za visokopropusne tehnologije u biomedicini, Centra za mikro i nano znanosti i tehnologije, Centra za napredno računanje i modeliranje te laboratorije Građevinskog fakulteta. Nositelj projekta je Sveučilište u Rijeci, koje ovim projektom želi unaprijediti i povećati istraživačku infrastrukturu i kapacitete centara i laboratorija koji djeluju na Kampusu.

U sklopu projekta nabavljena je vrhunska oprema, dobar dio koje dolazi u Hrvatsku po prvi put, tako da će Rijeka samim tim opremljenošću iskočiti iznad drugih sveučilišnih centara u Hrvatskoj, pa i šire. Od ukupne vrijednosti projekta od 180 milijuna kuna 85% dolazi iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Trenutno je riječko sveučilište po znanstvenoj produkciji na 450. mjestu u EU, za dvije godine očekuje se napredak za sto mjesta, no tek ulaskom u prvih 200 ulazi u svojevrsnu znanstvenu “Ligu prvaka”.

Tome će svakako pridonijeti i ovaj projekt, kojim Rijeka ulazi u red najopremljenijih centara znanja u regiji i ne samo oprema laboratorije na Kampusu, već i omogućava kvalitetne uvjete rada istraživača, voditelja projekata s bogatim međunarodnim iskustvom (dio kojih su i domaći znanstvenici-povratnici). Ispunjava se i znanstveni interes, olakšava prijava međunarodnih projekata te omogućuje primjena istraživanja u industriji.

Voditelji centara i laboratorija, prorektor za informatizaciju prof.dr.sc Zlatan Car, pročelnik Odjela za biotehnologiju prof.dr.sc. Krešimir Pavelić, prof.dr.sc Mladen Petravić, prodekan Građevinskog fakulteta prof.dr.sc. Gordan Jelenić, uz voditeljicu projekta, prorektoricu za investicije i razvoj prof dr sc. Nevenka Ožanić i rektora prof.dr.sc. Peru Lučina, predstavili su do sad ostvarene rezultate projekta, istakli pojedine dijelove vrijedne opreme te daljnje aktivnosti u njenom korištenju.

Sve to omogućit će postizanje izvrsnosti u razvoju inovacijama i istraživanju, ponuditi kokretne rezultate partnerima i industriji, odnosno malim i srednjim poduzećima na tržištu, te tako potaknuti transfer tehnologije s privatnim sektorom i nova zapošljavanja. Rektor Lučin istaknuo je predan rad ljudi koji su radili na projektu, za čiju je realizaciju bilo potrebno oko 10 tisuća dokumenata, te kao iduću fazu naveo stvaranje centra znanja kao preduvjeta za pametnu specijalizaciju, uvjeta koji Rijeka mora ispuniti kako bi ispunila sve svoje potencijale. Projekt predstavlja i veliku odgovornost ispred hrvatske znanosti, jer je potrebno opravdati i na svaki mogući način iskoristiti ulaganje, te se povezati s drugim hrvatskim znanstvenim institucijama.

Predstavljanju projekta prisustvovali su i predsjednik Vlade Republike Hrvatske Zoran Milanović, ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar, župan Primorsko-goranske županije Zlatko Komadina, gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel te brojni drugi uzvanici, koji su po završetku predstavljanja projekta obišli centre i laboratorije.

U pravom motivacijskom govoru na samom kraju, predsjednik Vlade Zoran Milanović pohvalio je sveučilište na cijelom pothvatu, naglasivši kako je sve postignuto vlastitim naporima te kako samo težnja izvrsnosti i kretanje u smjeru kvalitete predstavlja rješenje na aktualne gospodarske probleme. Upravo ovakvim projektima možemo postati bogatije društvo i konkurentno gospodarstvo, a izgovora za izbjegavanje toj težnji više nema, sve je na nama i nema više smisla izvlačiti se na bilo koga ili što drugo.

Predsjednik Vlade naglasio je i kako je Hrvatska ušla u europsku Uniju zbog interesa i mogućnosti koje u njoj može ostvariti, apostrofirajući važnost dubljeg zakoračivanja u fondove EU, iz kojih treba financirati javna dobra. Povlačenje sredstava za takve projekte isključivo iz domaćeg proračuna dokaz je nesposobnosti, naveo je Milanović, osvrnuvši se pritom i na “listu želja” koje je i ovom prilikom naveo rektor Lučin. Osjećam kao svoju moralnu obvezu da se u Rijeci izgradi sveučilišna bolnica, prijeko potrebna ovom kraju, zaključio je predsjednik Vlade, poželjevši da se uspjeh realizacije ovog projekta može preslikati na cijelu Hrvatsku.

Važnost odgovornog tržišnog komuniciranja

U utorak 17. veljače u organizaciji HURA-e u Zagrebu je održan seminar na temu “Pravo i etika u tržišnom komuniciranju”. Predavač ove iznimno važne i aktualne teme bio je poznati domaći sudski vještak za tržišno komuniciranje Kamilo Antolović, član Suda časti HURA i autor koji se bavi upravo ovdje obrađenim temama.

Vjerojatno smo svi svjesni brzine kojom se danas događaju promjene u pogledu tehnologije i informacija, iako ta brzina zna iznenaditi i nas koji nastojimo stalno sa svime biti u toku. Jedan primjerak dnevnih novina danas vam pruža više informacija nego što ih je čovjek u 18. stoljeću skupio tokom cijelog života, a gdje su još drugi mediji, društvene mreže, oglasi i općenito poruke svih mogućih vrsta…

Broj poruka kojima smo izloženi na dnevnoj bazi također raste, po nekim procjenama iznosi čak 10 000, što dovoljno govori i o promjenama u komunikaciji prema potrošačima. U novoj, dinamičnoj ekonomiji digitalnog doba dijalog između proizvođača i potrošača postao je još složeniji, propituje se prihvatljivost poruka spram potrošača i zajednice, te javljaju određeni izazovi pravne i etičke naravi koji traže prihvatljiva rješenja.

Da bi do tih rješenja, a samim tim i do odgovornog oglašavanja došli, potrebno je spomenute izazove osvijestiti u struci kako bi se izvršili odgovarajući napori i stvari počele mjenjati. Prijeko su potrebni kompetentni znalci u organizacijama, udrugama i specijaliziranim agencijama, ali i državnim institucijama, koji će zajedno s kreatorima poruka ili kao njihov regulativ stvarati pozitivne promjene.

Zašto je to toliko bitno?

Komunikacija ima ključnu ulogu u stvaranju dojmova o ljudima, proizvodima, uslugama, kompanijama. Upravo zato što može utjecati na ponašanje ljudi, očito je u pitanju moćan alat i nužna je određena kontrola, odnosno regulacija. Do nje dolazi na nekoliko nivoa:

– Pravna regulacija provodi se kroz više desetaka zakona, pravilnika, uredbi, odluka, konvencija.

– Samoregulativa kao preporučene norme ponašanja (kodeksi), kod kojih nema sankcija kao kod pravnih akata, u pitanju je više etička kategorija.

– Koregulativa odnosno situacija u kojoj zakon upućuje na strukovne norme ponašanja.

Ono na čemu treba raditi je osvješćivanje potrebe i važnosti samoregulative, posebno u slučajevima kada zakon odstupa od saznanja struke (dobar su primjer npr. subliminalne poruke, davno demantirana izmišljotina), kao i brojnih situacija koje zakon ne može sve normirati i konstantno dodavati.

Nezaobilazni dio odgovornog oglašavanja jest i poštivanje intelektualnog vlasništva te jasno razlikovanje kopiranja, plagiranja i oponašanja, što se najbolje postiže kroz proučavanje konkretnih primjera (a njih ne manjka), sve u cilju unaprijeđenja tržišnog komuniciranja u korist svih uključenih. I opet, posebno se to odnosi na struku, kojoj mora biti u interesu ozbiljnije se uloviti u koštac s ovom problematikom.