Fascinantan rast ljudske populacije kroz vrijeme

Odličan video stavljen je prošli mjesec na Youtube kanal American Museum of Natural History, a pokazuje kako se čovjek proširio planetom u proteklih 200 000 godina. Gotovo svih tih 200 000 godina bilo je potrebno da ljudska populacija dosegne 1 milijardu, da bi potom u idućih 200 godina dosegnuo 7 milijardi.

Video jasno pokazuje kako se čovjek raštrkao po kontinentima te stoljećima polako brojčano rastao, u nekim regijama brže, nekim slabije, ovisno u sušama, gladima, sukobima, vremenskim prilikama i klimatskim uvjetima. Bitno je reći da se puno ljudi zapravo rađalo (po nekim procjenama, 108 milijardi je do sad živjelo na planeti), ali ih je velik broj umirao pri rođenju ili u prvim godinama života. Život je u prosjeku bio iznimno kratak – što je ujedno jedan od glavnih razloga velikog broja djece u obitelji.

Ako pratite video, vidjet ćete kako je naseljenost najgušća bila i ostala u Aziji, što se, između ostalog, može zahvaliti razvoju trgovine. Jasno je označen nastanak i poprilično dug opstanak Svilenog puta – Silk Road, koji je povezivao istočnu Aziju sa Sredozemljem. Upravo je trgovina i razmjena dobara bila ključna za daljnji razvoj društva ne samo duž tog puta, nego i općenito, što se iznova pokazuje tijekom povijesti. Čovjek prosperira kad radi i trguje.

Iako, tim istim putem iz Azije se raširila i jedna od najstrašnijih pandemija u ljudskoj povijesti, Crna smrt (kuga). Ona je na svom vrhuncu u 14. stoljeću uzela barem 70 milijuna života (neki izvori govore o 200 milijuna u cijelom svijetu), od čega po jednim izvorima trećinu, a po drugima čak dvije trećine tog broja u Europi. Populacija gradova poput Londona, Pariza, Firence, Hamburga i Moskve bila je doslovce prepolovljena. Kuga je ostala prisutna s povremenim izbijanjima nekoliko idućih stoljeća i u islamskom svijetu, diljem Otomanskog carstva, Indiji i Kini, odnoseći milijune života praktički sve do početka 20. stoljeća. Pratite broj na videu, jasno je naznačen veliki pad populacije.

Oni koji su preživjeli to tragično razdoblje profitirali su utoliko što je nestao dobar dio radne snage, pa je cijena rada porasla. Feudalizam je doživio udarac od kojeg se nije oporavio, barem u Zapadnoj i Središnjoj Europi – u Istočnoj, koja je puno bolje prošla s pandemijom, kmetstvo je još pojačano. Bilo je pokušaja i od strane zapadne aristrokracije da zadrže svoje položaje raznim zakonima, no tijekom idućih stoljeća to je dovodilo i do pobuna ljudi koji su napokon počeli izlaziti iz teškog siromaštva i bijede. Jačaju radnička prava, javlja se vlasništvo – ljudi počinju obrađivati zemlju za sebe ili druge (ali sada ne više kao kmetovi). Iako umjetnost u tom razdoblju postaje vrlo mračna, ljudi se sve više okreću sebi, počinju raditi na edukaciji, javnom zdravstvu, higijeni te razvoju medicine, a uz pojavu sanitarnih čvorova, bolju hranu, veće naknade za rad i bolji životni standard, ljudski se život produžuje, smrtnost pada, obitelj se planira drugačije, te polako raste broj stanovnika. No, bilo je potebno nekoliko stotina godina da se taj broj, odnosno stopa rasta, oporavi od učinka Crne smrti, što je još jedan pokazatelj koliko je teško to razdoblje bilo.

Prosječan čovjek danas zapravo nije ni svjestan koliko mu je dobro i koliko posjeduje u odnosu na ljude prije 100-200, a pogotovo 300-400 godina. To je glavni razlog zašto sam se ovoliko osvrnuo na ovo razdoblje, koje ujedno nudi odgovor i zašto je Zapadna Europa već tada toliko odmakla od Istočne.

Sve veći razvoj alata i strojeva naposljetku dovodi do industrijske revolucije i pravog populacijskog booma. Pripazite potom ovaj rast: od 1900. do 2000. rast čovječanstva bio je trostruko veći od dotadašnjeg rasta tijekom cijele ljudske povijesti. Do kud ćemo tako rasti? Negdje nakon 1960. dosegli smo vrhunac broja djece po obitelji, koji tada počinje padati i s 5 pada u idućih 50 godina na 2,5 djeteta, da bi se onda polako spustio na 2 i projekcije govore da bi se tako trebalo nastaviti. Prema njima, u 2100. ćemo dosegnuti 11 milijardi ljudi na planeti i razdoblje rasta će završiti.

No, ne treba brinuti oko toga: uz pažljivo promišljanje ima resursa za sve. Što je najvažnije, dio stanovništva u ekstremnom siromaštvu se iz njega izvlači i u idućih 15 godina to bi stanje moglo biti iza čovjeka općenito. Život na planeti postaje sve bolji za sve. Za više o toj temi poslušajte Hansa Roslinga, čija predavanja i prezentacije od srca i inače preporučam. Pola sata, sat njegovih riječi i počet ćete drugačije gledati na svijet oko sebe. Zavirite u Gapminder arhivu, pravo vrelo podataka kojima razbije brojne mitove.

U konačnici, mali osvrt i na nezaobilazan dio ljudske povijesti, koji je također itekako utjecao na broj stanovnika, a to su sukobi. Oni su izazvali prekrajanja granica, migracije, nastanak i nestanak nacija. Još jedan dokaz turbulentne povijesti, ali i vrijednosti svakog pokušaja stvaranja zajednice naroda koja počiva na uzajamnom poštovanju i čim slobodnijem prometu ljudi, dobara i usluga.

ps. šansa da ćete naići na ovaj tekst putem Facebooka je poprilična, pa evo i jedna usporedba s njim: 1916. bilo nas je cca. 1,7 milijardi na svijetu, a sada na kraju 2016. Facebook bilježi cca 1,8 milijardi mjesečnih korisnika. Dakle, više ljudi sada svaki mjesec dolazi na Facebook, nego što ih je uopće bilo na planeti prije samo 100 godina.

 

Advertisements