Važnost odgovornog tržišnog komuniciranja

U utorak 17. veljače u organizaciji HURA-e u Zagrebu je održan seminar na temu “Pravo i etika u tržišnom komuniciranju”. Predavač ove iznimno važne i aktualne teme bio je poznati domaći sudski vještak za tržišno komuniciranje Kamilo Antolović, član Suda časti HURA i autor koji se bavi upravo ovdje obrađenim temama.

Vjerojatno smo svi svjesni brzine kojom se danas događaju promjene u pogledu tehnologije i informacija, iako ta brzina zna iznenaditi i nas koji nastojimo stalno sa svime biti u toku. Jedan primjerak dnevnih novina danas vam pruža više informacija nego što ih je čovjek u 18. stoljeću skupio tokom cijelog života, a gdje su još drugi mediji, društvene mreže, oglasi i općenito poruke svih mogućih vrsta…

Broj poruka kojima smo izloženi na dnevnoj bazi također raste, po nekim procjenama iznosi čak 10 000, što dovoljno govori i o promjenama u komunikaciji prema potrošačima. U novoj, dinamičnoj ekonomiji digitalnog doba dijalog između proizvođača i potrošača postao je još složeniji, propituje se prihvatljivost poruka spram potrošača i zajednice, te javljaju određeni izazovi pravne i etičke naravi koji traže prihvatljiva rješenja.

Da bi do tih rješenja, a samim tim i do odgovornog oglašavanja došli, potrebno je spomenute izazove osvijestiti u struci kako bi se izvršili odgovarajući napori i stvari počele mjenjati. Prijeko su potrebni kompetentni znalci u organizacijama, udrugama i specijaliziranim agencijama, ali i državnim institucijama, koji će zajedno s kreatorima poruka ili kao njihov regulativ stvarati pozitivne promjene.

Zašto je to toliko bitno?

Komunikacija ima ključnu ulogu u stvaranju dojmova o ljudima, proizvodima, uslugama, kompanijama. Upravo zato što može utjecati na ponašanje ljudi, očito je u pitanju moćan alat i nužna je određena kontrola, odnosno regulacija. Do nje dolazi na nekoliko nivoa:

– Pravna regulacija provodi se kroz više desetaka zakona, pravilnika, uredbi, odluka, konvencija.

– Samoregulativa kao preporučene norme ponašanja (kodeksi), kod kojih nema sankcija kao kod pravnih akata, u pitanju je više etička kategorija.

– Koregulativa odnosno situacija u kojoj zakon upućuje na strukovne norme ponašanja.

Ono na čemu treba raditi je osvješćivanje potrebe i važnosti samoregulative, posebno u slučajevima kada zakon odstupa od saznanja struke (dobar su primjer npr. subliminalne poruke, davno demantirana izmišljotina), kao i brojnih situacija koje zakon ne može sve normirati i konstantno dodavati.

Nezaobilazni dio odgovornog oglašavanja jest i poštivanje intelektualnog vlasništva te jasno razlikovanje kopiranja, plagiranja i oponašanja, što se najbolje postiže kroz proučavanje konkretnih primjera (a njih ne manjka), sve u cilju unaprijeđenja tržišnog komuniciranja u korist svih uključenih. I opet, posebno se to odnosi na struku, kojoj mora biti u interesu ozbiljnije se uloviti u koštac s ovom problematikom.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s